Roman koji nosi ovakav neobičan naslov upravo je ono što i očekujete od njega – zaista nešto neočekivano, osebujno, drugačije, neobično, unikatno. Simpatičan sinopsis koji se temelji na klasičnom motivu ‘dečko upoznaje curu, dečko pokušava osvojiti curu’ svojom izvedbom uvelike odstupa od klasičnih normi pripovijedanja priče, što mi se jako svidjelo, i za što ovog autora posebno pohvaljujem. Treba imati mašte, ali i hrabrosti iskoračiti iz zone komfora, te isprobati nešto novo, za što sam sigurna da će mnogi pozdraviti kao nešto vrlo pozitivno kada je ovaj roman u pitanju.
Glavni junak priče, mladi pjesnik i zaljubljenik u šah na fakultetu upoznaje curu u koju se zaljubljuje, a s obzirom na to da ona voli papigice, odlučuje se kupiti dvije, te jednu pokloniti njoj. No nalazi neobičan par papiga, koje ne samo da pričaju, već su i izuzetno inteligentne, te on shvaća da ih ne može razdvojiti jer i one su same zaljubljeni par. No ima oko tih papigica još dosta toga što vam ne želim otkriti da vam ne pokvarim doživljaj čitanja ove nesvakidašnje priče. Ono što je mene zasmetalo je činjenica da u nekim trenutcima čitanja više nisam bila sigurna koja je zapravo prava okosnica priče – ona ljubavna, ili ona kriminalistička. A znate mene, ja u svakoj priči tražim duboke i potresne emocije, kojih ovdje nije bilo, pa oni koji vole priče koje ih neće nasekirati i pokidati im živce će u ovoj definitivno uživati.
S obzirom na to da nisam baš ljubitelj miješanja žanrova, ja bih osobno više voljela je priča zauzela stav romantike i razvijanja emocija među glavnim likovima, no ovaj se mladi autor hrabro odlučio otisnuti u nekom svom, posve nepoznatom i neistraženom smjeru, i zbog toga mu skidam kapu. Uz to što je nadasve slatka, draga i simpatična, ova je priča zaista neobična, kao i sam stil njezinog pripovijedanja, i to mi se baš svidjelo, a iz knjige se može izvući hrpetina prekrasnih citata (ako ste tip koji time voli ukrašavati svoje društvene mreže), koji govore o zrelosti i načitanosti autora. Knjiga nije velika, a stil pisanja nije pretenciozan i težak, tako da se ona zaista brzo čita, a priča teče fino i glatko, bez zapinjanja i ne traži uzimanje pauza, jer uopće ne opterećuje čitatelja. Iako je posve iznenađujuća i nadasve nepredvidljiva jer ni u kojem trenutku nemate pojma što vas čeka na idućoj stranici ili u svakom novom poglavlju, ovo je zaista štivo za opuštanje prije spavanja ili u nekoj pauzi od posla.
Priča nije opterećena nepotrebnim opisima, a pri čitanju će vas ugodno iznenaditi i neki autorski stihovi, fantastično osmišljeni i napisani dijalozi koji radnju čine dinamičnom i tečnom. Za kraj, dodala bih da su osebujnost ove priče i njezine prezentacije dokaz su da je umjetnost, pa samim time i suvremena književnost, nešto što ne trebamo uvijek stavljati u očekivane okvire, u one na koje smo inače navikli i dokaz da bi od novih, mladih autora uvijek trebalo očekivati ono neočekivano.
Svakako preporučujem svima koji vole napraviti izlete u nešto novo, drugačije i do sada nedoživljeno!