Moguće je da sam već čitala ovu knjigu, ali to je onda bilo toliko davno da sam ju zaboravila pa sam u njoj sada uživala gotovo kao da mi je bilo prvi put – ne znam, jer su mi neki dijelovi bili malo poznati, no ovo nije prva povijesna romansa koja obrađuje takvu ili sličnu temu, pa je moguće da sam samo ‘pobrkala lončiće’.
Dakle, naslov već da naslutiti da će to biti neobično štivo, a već se i u uvodu nagovještava da nitko od tih MacKenzieja nije normalan, što me sad čini još znatiželjnijom da si skupim i ostatak ovog serijala, jer jednu već imam i pročitala sam (Skandalozni brak lady Isabelle) i bila oduševljena tom knjigom, pa ako je svaka o jednom od tih nenormalnih MacKenzieja, ja sam sigurna da ću ih sve redom obožavati. Isto kao što sam sigurna da će na prvom mjestu uvijek biti lord Ian. Dobro, pa većina nas voli te ‘oštećene’ i na neki način ranjene muškarce, uvijek volimo čitati kako su ih žene u koje su se oni zaljubili na neki način ‘popravile’, ima nešto utješno i romantično u tome, sigurna sam da ćete se svi složiti sa mnom. No Ian je zaista poseban.
On je bio neobičan već kao dijete – teško se koncentrirao na razgovore za stolom, nije mogao pratiti ako više ljudi razgovara istovremeno, pamtio je skladbe bez čitanja nota već kad ih je prvi puta čuo, imao je fotografsko pamćenje, bio je lumen za matematiku, izbjegavao je gledati ljude u oči, smetala mu je buka… već možete naslutiti njegovu dijagnozu, i već znate da on ni u kom slučaju nije lud. No onda, u to vrijeme, njegov otac se nije libio zatvoriti ga umobolnicu, gdje su ga ‘tretirali’ tadašnjim najnovijim čudima medicine – elektrošokovima, a uz to ledenim pa vrućim kupkama, sve lijepo začinjeno dobrim batinama kako bi bio miran. Iz te ga je ustanove spasio stariji brat, vojvoda i od onda ga taj isto brat štiti, ali pomalo i iskorištava za svoje poslove, jer Ian je možda lud, ali je istovremeno i genijalan i natprosječno inteligentan – tako ga svi doživljavaju.
Ta luda braća su meni fenomenalni – nekako se odmah vidi da su daleko ispred svog vremena, a s obzirom na svoj društveni položaj oni se ne povinuju previše društvenim normama, pa je tako i Ian usvojio taj obrazac ponašanja – cijeli se svoj život trudi naučiti biti kao drugi, no za modele je imao najčešće samo svoji braću, pa stoga nije ni za čuditi se da se ni on neće ponašati konvencionalno. On si daje slobodu upozoriti gospođu Ackerley, Beth – da će udajom za Mathera od kojeg otkupljuje zdjele koje strastveno skuplja, učiniti grešku života, jer ovaj od nje želi samo njeno nasljedstvo, i uopće se ne planira ostaviti svog raskalašenog života nakon što sklopi brak s njom. Beth je zbunjena – zašto bi se jedan lord petljao u život obične građanke, bez obzira na to što je ona bogata nasljednica, no Ian ju smete totalno, što svojim izgledom i svojim neobičnim ponašanjem, što prijedlogom da se ona uda za njega. On iznosi sasvim realan i logičan prijedlog – neka se uda za njega, jer njemu ne treba njeno nasljedstvo, a sve što Ian želi od nje je užitak u krevetu. Ili izvan njega. Protiv svoje volje Beth odmah reagira na tog čudnog ali strašno privlačnog muškarca, no on ju upozorava na jako bitnu stvar – on ju nikada neće moći voljeti. Ne da to neće htjeti, nego on to ne zna, i ne može. Beth će ga odbiti naravno, jer tip je očito lud – nudi brak ženi koju uopće ne poznaje, i koja je toliko ispod njegovog staleža, a zašto? Pa sigurno si može osigurati kakvu dobru priležnicu ili kurtizanu, s tim izgledom i novcima koje ima? No ona ne shvaća kako ona djeluje na Iana – onako kako ni jedna prije nje nije do sada. Smiruje tu neku oluju u njemu, umiruje ga sam njen miris i pogled na nju, uz nju sve loše nestaje, i on žudi ne samo za njenim tijelom, već za cijelom njome, i želi taj osjećaj imati uz sebe doživotno. Iako misli da ne prepoznaje ljubav, odmah shvaća da je ona posebna i da to što osjeća uz nju, neće pronaći ponovo ni u jednoj drugoj – jer iako je ‘lud’, nije neiskusan sa ženama. Isto tako, beth biva upozorena na njega – on i njegov brat osumnjičeni su za dva ubojstva, no kako nema dovoljno dokaza da ih se uhiti, a uz to su i plemići, inspektor koji ih tako silno želi privesti pravdi ih može samo pratiti i držati na oku, nadajući se da će nekako pogriješiti i konačno dobiti što zaslužuju – vješala.
Uzbudljivo, zar ne? A ispričala sam vam samo početak priče! :D
Jako, jako, jako napeta ljubavno-povijesna romansa, nesvakidašnje radnje, osebujnih likova, dinamična, zanimljiva, intrigantna, emotivna i strastvena – ja sam toliko uživala u njoj da kada sam bila gotova sam ju htjela čitati ponovo ispočetka. Svakako ću joj se vratiti opet, jer je uistinu nešto posebno, pa zato ako ju do sada niste čitali, svakako si nabavite svoj primjerak, i pokušajte se ne zaljubiti u ludog Iana, izazivam vas! <3