Kako sam starija, sve više počinjem (ponovo) cijeniti poeziju. Ne znam gdje sam putem svog života izgubila zanimanje za nju, jer se jasno sjećam da sam je za vrijeme svoje adolescencije i obožavala i pisala, ali valjda je na jedno vrijeme nestala iz mog života, da bi mi se ponovo vratila, ulazeći na glavna, velika vrata, i to u svom punom sjaju.

Posebno mi nekako paše u nedjeljna jutra, valjda zato jer su ona nekako najsporija, najopuštenija, i volim dan započeti nečim dubljim uz šalicu omiljene kave, nečim što će me napuniti kvalitetnim mislima, kojima se onda mogu prepustiti dok kuham ručak i uživam u danu provedenom sa svojom obitelji. Ova zbirka je upravo to – odmor za dušu, a istovremeno je ispunjava na nevjerojatno sladak način.

Vizualno je prekrasna, moram to reći. Volim što su sada moderne zbirke poezije ‘ukrašene’ ilustracijama, te što grafičko oblikovanje ovakve jedne knjige podiže užitak čitanja na jednu posve drugu razinu – oduševljavaju me crteži u ovoj, cijela je neobična i totalno netipična.

Već u prvom pjesmi autora me ‘kupuje’ stihovima – postati dijelom neke osobe. Duboko vjerujem da upravo to i činimo, kada čitamo nečije autorsko djelo, bilo da se radi o poeziji ili prozi – mi postajemo nesvjesno dio te osobe, povezujemo se s nečijim mislima na intimnoj razini, bilo da su oni fikcija ili stvarne emocije, ovisno o umijeću autora da svoje ideje prenese na papir, a umijeća ovdje definitivno ne nedostaje, pa je povezivanje sa svakom napisanom pjesmom zaista izuzetno lako.

Kako bi još bolje opisala ovu zbirku koja mi je u ovo nedjeljno jutro bila prava poslastica, kako za um, tako i za srce, poslužit ću se ponovo stihovima same autorice – ‘ona vidi slojevitu stvarnost’. Rekla bih da je talent ove autore upravo u tome, sposobnosti da vidi, osjeti, a onda i čitatelju kroz svoje stihove približi tu slojevitost, što stvarnosti, što emocija koje ona u svima nama izaziva.

Ova je zbirka umjetnost u svom najljepšem obliku, ako mene pitate, umjetnost ‘…koja vas tjera da mislite. Izvan svega što ste vi. Izvan vas samih.’ – kako piše u jednoj od pjesama. Tankoćutna, suptilna, na trenutke nježna, na trenutke gruba kao realnost, savršeno sastavljena od predivnih trenutaka koji su pretočeni u stihove prepune emocija – sumnjam da će ikoga ostaviti ravnodušnim.

Svakog će čitatelja, uvjerena sam, podsjetiti da smo zapravo maleni, u golemom svijetu prepunom različitosti koje ne samo da trebamo naučiti prihvatiti, nego i voljeti.

Pouka dana, a za mene i ove zbirke: zastani, pročitaj nečije tuđe riječi, zapitaj se, razmisli, upij te emocije, pusti ih da prođu kroz tebe, predahni, odahni, nastavi dalje.

Sve preporuke od mene, pogotovo za one koji su istinski ljubitelji poezije!