Još otkako sam kao tinejdžerica krajem 80-tih pročitala „Tajni dnevnik Adriana Molea“, forma dnevnika u književnosti mi je jedna od omiljenih vrsta pripovijedanja priče.
To me je i privuklo kupnji ove malo starije knjige, a moram priznati da me stil pisanja pomalo i podsjeća na Sue Townsend. No ova je autorica svoju priču poprilično ‘zakukuljila’, pa sam se na nekim dijelovima već pomalo i gubila čitajući. Primjerice, navodi i opisuje zaista puno likova, a onda nas i sama upućuje da ih ne trebamo pamtiti jer za priču nisu toliko važni, ili nisu uopće važni. Uz to, navodi jako veliki broj naslovai autora koje je njena glavna protagonistica pročitala, pa meni to usporava čitanje jer one koji su mi nepoznati idem guglati, ali kako ih je bilo more, brzo sam shvatila da će to biti nemoguća misija, pa sam jednostavno pustila to i pokušavala se skoncentrirati na srž priče, koja je i više nego zanimljiva.
Glavna junakinja ovog fantasy romana za mlade je tinejdžerica koja je nakon smrti svoje sestre blizanke poslana ocu kojeg nikada prije nije vidjela, a odmah potom i u internat. Pokušava se snaći u svijetu bez svoje druge polovice, a ovo će razumjeti samo oni koji dijete tu neobičnu i jedinstvenu blizanačku povezanost. Ja se neću pretvarati da je shvaćam, no itekako razumijem kako je to odjednom ostati bez osobe koja ti je bila bliska, i naći se u okruženju koje uopće ne razumiješ – a uz to si u najosjetljivijim godinama i pokušavaš shvatiti i samu sebe, ali i funkcioniranje svijeta u kojem živiš. Svijeta u kojem su vile sasvim prirodan dio života, te u kojem se glavnoj junakinji čini da ljubav i nije toliko bitna.
Ono što je neobično je činjenica da se radnja događa krajem 70-tih godina prošlog stoljeća, pa je pomalo povijesno obojena (političke konotacije, kojih nema previše ali su lijepo začinile priču). Isto tako, pomalo me osupnulo naizgled usputno spominjanje dva pokušaja seksualnog napastovanja glavne protagonistice, od kojih je jedan došao od njenog oca, koji je u tom trenutku bio pijan. Istina, njih dvoje su gotovo stranci, no ipak mu je kćer, no njen dnevnički zapis o tome je površan i odbacuje ga gotovo kao što odbacuje nekakvu knjigu koju je pročitala, ali joj nije ‘sjela’. Svidjela mi se ta neprilagođena tinejdžerica, u njoj sam prepoznala sebe, jer sam u njezinim godinama i ja sama tražila bijeg od svoje svakodnevice u književnosti, samo što ja za razliku od nje nisam čitala fantastiku, nego romantiku, koja mi je i dana najdraža i najčešće je čitam.
Za kraj, moram reći da sam imala malo veća očekivanja od ove knjige, ta da su mi neki dijelovi priče ostali previše na površini, no svakako mi se kao jedno posve drugačije štivo svidjela, pa ću je preporučiti ljubiteljima ovakvih izričaja. Odrastanje nikada nije lako, sazrijevanje još manje, pa me ova knjiga povela na putovanje u moju prošlost, i prisjetila me početaka moje ovisnosti o čitanju, za što sam joj duboko zahvalna.