Pet zdravica. Petero ljudi. Jedan život.
Pa kad vam tako nešto piše na koricama, zar niste neizmjerno zaintrigirani pročitati što se nalazi u ovoj knjizi? Ja sam naravno bila.
Priča me je oduševila, iako – moram na to upozoriti – nema sretan kraj. Pa sad, kako se uzme zapravo, o tome bi se dalo debatirati, ja bih možda čak rekla i da je u neku ruku sretan, jer glavni protagonisti si je ispunio sve želje, pa i tu posljednju, da se konačno ponovo ujedini sa svojom voljenom suprugom.
Ovo je priča o jednom životu, te o njegovom kraju. Glavni junak je odlučio otići s ovoga svijeta pod svojim uvjetima, nakon što je proživio svoj život najbolje što je znao i umio, a sada sjedi u baru i nazdravlja pet osoba koje su mu kroz taj život bile najbitnije. Kroz cijeli se roman glavni protagonist obraća svom sinu, kojemu kao da piše ovom pričom jedno golemo oproštajno pismo, u kojem mu otkriva neke obiteljske tajne, te priča priče o sebi za koje on nije znao. Mjesto radnje je Irska, a s obzirom na to da je glavni junak u srednjim osamdesetima njegova se priča proteže desetljećima u prošlost, pa nas tako upoznaje sa socio-ekonomskim prilikama svoga kraja iz prošlosti. Kao dječak nekada je radio za bogatu obitelj u čijem hotelu te sudbonosne večeri sjedi i ispija pet pića, te polako prepričava kako su se sudbine te obitelji ispreplele s njegovom – kako jedan događaj može pokrenuti čitavu lavinu drugih, te utjecati na mnoge živote kroz desetljeća.
Te će večeri glavni junak priznati sve, te konačno raspetljati tajne iz prošlosti i osloboditi sebe, ali i druge spona koje su ih povezivale. Divan i snažan glavni lik, muškarac koji je kao dječak ostao bez brata, kao mladić bez oca i majke, kao suprug bez jednog djeteta, kao starac bez voljene supruge – muškarac koji je bio radišan, pošten, drag, vjeran, no pomalo tipično, samozatajan i zatvoren kada su u pitanju emocije.
Od dječaka koji je čistio ognjište bogatih jer nije uspio završiti školu, kroz godine se preobratio u bistrog poslovnog čovjeka, kojeg nije motiviralo zgrtanje bogatstva, već je samo htio usrećiti svoje najbliže, te im osigurati dobar i ugodan život.
Pomalo sjetna priča, no majstorski ispričana, na jedan zaista neobičan način koji mi se strašno svidio; stil pripovijedanja je zaista lagan i neopterećujući, a roman nije dugačak pa se brzo čita, a ostavlja snažan dojam još dugo nakon čitanja – zasigurno ide u kategoriju onih nezaboravnih, te onih o kojima se razmišlja još dugo nakon čitanja.
Od mene sve najtoplije preporuke!