Moram iskreno priznati da mi je ovo bila malo teška knjiga za čitati. Ne zato što je tema grozna, ili zato što je loše napisana, ne, nikako, već zato što se bavi jako ozbiljnim temama, a ja se svaki put kad čitam previše udubim u knjigu, pa proživljavam to sve previše osobno – zato često izbjegavam ovakve priče, meni su one prerealistične. Ovdje se naime radi o svojevrsnom distopijskom romanu, no priča je tako dobro posložena da djeluje kao naša alternativna stvarnost, odnosno kao nešto što bi se u budućnosti zaista moglo dogoditi, pa čestitam autorici na takvoj mašti, to me uvijek duboko fascinira, jer kreirala je zaista napetu, dramatičnu i emotivnu priču. Radnja se događa u Americi, gdje je na snazi PAKT koji promovira domoljubje,očuvanje američke kulture itd – no taj isti PAKT je usmjeren protiv čitave azijske kulture i ljudi tog porijekla. A dvanaestogodišnji Bird koji je glavni protagonist ove priče ima tu nesreću da mu je majka kineskog porijekla, a uz to je bila i poznata pjesnikinja prije velike Krize, koja je sve promijenila. Birda je majka ‘napustila’ vrlo rano, i otac mu nikada nije rekao detalje njenog odlaska, već ga je odgajao u duhu odricanja svega što ima veze s njom, pa ju tako nisu nikada spominjali. Uz to, učio ga je da se previše ne ističe, da hoda s glavom prema dolje, da ne privlači pozornost na sebe, da se pravi nevidljiv, a on sve do svoje dvanaeste godine nije shvaćao zašto. Puno toga nije shvaćao, ili je uzimao zdravo za gotovo, no onda je polako počeo sve preispitivati. Njegova prijateljica Sadie, koja je oduzeta roditeljima i smještena u udomiteljsku obitelj, njegova škola u kojoj više nema knjiga, a prestraživanje Internetom je strogo kontrolirano, knjižnice koje su gotovo prazne jer su uklonjene sve knjige neprimjerenog sadržaja, čudna događanja po gradu koja ne zna rastumačiti jer nitko o njima ne priča… Naša nestala srca parola je koja se pojavljuje u tim izgredima i neredima, a to je ujedino i naziv pjesme njegove majke, pa Bird počinje sumnjati da je ona povezana ako ne i da je vođa disidenata, te se jedan dan odlučuje napustiti oca kako bi ju pronašao. To neće biti ni malo lak zadatak, iako mu je ona ostavila tragove ili ‘hintove’ kako da dođe do nje – poslala mu je pismo u kojem su bili samo crteži mačaka i nekakav čudan znak koji ga je podsjećao na ormarić u njegovoj staroj kući gdje se znao igrati skrivača s mamom – Bird mora odjednom izvlačiti sva sjećanja na nju, igre koje su igrali, priče koje mu je pričala, iako je godinama sve to potiskivao, primoran odvojiti se od nje i fizički i emotivno.
Zanimljiva, napeta, emotivna, dramatična, meni prerealistična priča koja ukazuje na to kako netrpeljivost prema jednoj kulturi može dovesti do ružne alternativne stvarnosti, koja za posljedice ima prestrašne promjene u društvu koje pogađaju sve sfere i sve slojeve na nevjerojatne načine. A kad samo malo razmislite, sve počinje netolerancijom i neprihvaćanjem naših različitosti. Ljubitelji distopijskih priča će ovo obožavati, emotivci kao ja možda izbjegavati, no neupitno je da je ovo zaista vrhunski napisano književno djelo, te da bi ga svi mi trebali pročitati!