Uzimajući u ruke novu knjigu Aljoše Bagole, već otprilike znam što mogu očekivati. Pročitala sam i njegove prethodne naslove koji su mi se jako svidjeli, a isti je dojam ostavila i knjiga “NE! JE MOĆ”.

Moram priznati da mi nije donijela neka revolucionarna otkrića niti potpuno promijenila pogled na život. Međutim, ponekad nam upravo to i ne treba. Ponekad nam je potrebno samo da nas netko podsjeti na stvari koje već znamo, ali ih u svakodnevnoj užurbanosti zaboravljamo živjeti. Upravo to Bagola radi jako dobro – jednostavno, jasno i bez nepotrebnog dociranja.

Središnja tema knjige je postavljanje granica. Privatnih, intimnih, obiteljskih, poslovnih ili prijateljskih – nije ni važno o kojem se odnosu radi jer su granice nužne u svakome od njih. Nažalost, s obzirom na način na koji smo odgajani i obrazovani, mnogima od nas upravo je to jedna od najtežih životnih lekcija.

Dok sam čitala, stalno mi se vraćala jedna rečenica koju je Oprah davno izgovorila u svom talk showu: “You teach people how to treat you.” Ta mi je misao ostala duboko urezana u pamćenje jer zapravo govori isto ono o čemu Bagola piše kroz cijelu knjigu – svojim ponašanjem učimo druge gdje su naše granice. Ako ih ne postavimo, ne možemo očekivati da će ih drugi poštovati.

No, postavljanje granica nije nimalo jednostavno ako se borite s niskim samopoštovanjem ili još niste naučili voljeti i cijeniti sebe. Tada ulazimo u začarani krug. Govorimo “da” kada želimo reći “ne”, preuzimamo previše obaveza, ugađamo svima oko sebe, a na kraju ostajemo iscrpljeni, frustrirani i bez vremena za vlastite potrebe.

Posebno su mi bili zanimljivi dijelovi u kojima autor govori o narcisima i načinu na koji upravo njima treba postaviti jasne granice. Jednako mi se svidio i dio u kojem naglašava da granice ne postavljamo samo drugima, nego i – sebi. To uključuje i vrlo aktualnu temu društvenih mreža, gdje se danas često čini da granice gotovo i ne postoje. Ljudi nerijetko objavljuju, komentiraju i reagiraju impulzivno, kao da su zaboravili da i digitalni prostor zahtijeva odgovornost. Bagola zato ističe koliko je važno naučiti ograničiti i vlastito korištenje društvenih mreža te osvijestiti koliko vremena, energije i pažnje na njih trošimo.

Ono što mi se također sviđa kod Bagolinog načina pisanja jest njegova jednostavnost. Knjiga se čita brzo i lako, ne opterećuje čitatelja gomilom teorije ni beskrajnim primjerima iz stvarnog života. Umjesto toga, autor povremeno ubacuje vlastite, gotovo dnevničke zapise koji cijelom tekstu daju toplinu i osobnu notu. Upravo su mi ti dijelovi bili simpatičan začin cijeloj knjizi.

Sve u svemu, “NE! JE MOĆ” smatram odličnom knjigom i od srca bih je preporučila svima. Posebno onima kojima je i dalje teško izgovoriti ono malo, ali moćno “ne” bez osjećaja krivnje. Jer naučiti reći NE ne znači biti sebičan. To znači poštovati sebe, svoje vrijeme, svoju energiju i svoje granice.

A upravo u tome, vjerujem, leži jedna od najvećih osobnih moći.