I eto me na kraju ovog potresnog serijala. Emocije mi divljaju, misli su mi pomalo nesuvisle, a mišljenja opet podijeljena. Pokušat ću pisanjem ove recenzije sama sebi raščlaniti što na kraju mislim o cijeloj toj priči.
Ovaj mi je nastavak bio odličan, tu je autorica očito dala sve najbolje od sebe, i uspjela je, usudim se reći, napraviti završnicu za pamćenje. Za one koji nisu čitali neću odavati kraj, samo ću reći da je za mene bio neočekivan i spektakularan. Magnus je što se mene tiče iskupljen za sve loše što je napravio, i evo njemu sam uspjela oprostiti sve i uživati čitajući kraj njegove priče s Raven.
No, s Fenderom i Melanie se i dalje iskreno mučim. Njegova opsesija njome u ovom dijelu priče poprima nove oblike, i svaka čast autorici na mašti i razradi psihologije ovog lika u ovom nastavku. Toliko je zaluđen njome da kupuje sliku koja košta pravo bogatstvo, a onda je pali ispred palače samo zato što nosi naziv „Najljepša žena na svijetu“, nakon čega angažira tog istog slikara da naslika portret njegove Melanie, također za basnoslovnu svotu novaca. Toliko je opsjednut njezinom ljepotom, da joj samo radi nje oprašta golemu izdaju, i ne tako olako naravno, prelazi preko činjenice da ga je duboko povrijedila i razočarala, nakon što joj je priznao da je voli. Eh sad, koliko je takav čovjek sposoban voljeti, meni je itekako upitno, no i dalje tvrdim da su on i Melanie stvoreni jedno za drugo, te da su zapravo savršen spoj, to je autorica savršeno prikazala. Ali da ga je Melanie uspjela preobratiti do te mjere da se na kraju odrekne svog posla, kojim se bavio manje-više skoro cijeli život, e to mi baš i nije pilo vodu, moram priznati. I za mene se nikada neće iskupiti za sve muke i smrti nedužnih žena koje je prouzrokovao, ne znam što da čini s ostatkom svog života – a očito je da se neće baviti dobrotvornim radom, jer to nije u njegovoj prirodi.
Uz to, Melanie je morala pretrpjeti grozna poniženja, uključujući i grubo-seksualna, prije negoli joj je Fender oprostio tu izdaju, a meni je opet taj dio bio mučan za čitanje. Emotivno i fizičko zlostavljanje (sorry, ja nemam drugog naziva za to) mi nikako nije sjelo, a nisam povjerovala u tu njezinu navodnu duboku ljubav prema njemu koju je ona s vremenom razvila. Ona mi se na žalost uopće ne čini kao osoba sposobna za iskrenu i pravu ljubav, no dobro, ja ionako vjerujem da nismo svi sposobni za iste razine ljubavi, pa su što se toga tiče Fender i ona idealan par – dvije puzzle koje su se spojile u jednu savršenu cjelinu, da upotpune tu širu sliku ove mračne romanse.
Sve u svemu, napeto štivo, koje je teško ostaviti jednom kada krenete čitati, i sigurna sam da je obožavateljima dark romansi ovo na vrhu omiljenih romana, a tko sam ja da sudim o ukusima drugih čitatelja – neka svatko čita što mu paše! Ja ću serijal preporučiti samo radi Magnusa i Raven, koji su za mene istinski heroji, i čija priča je primjer ljubavi, koja se nenadano rađa, ali i opstaje, i u najtežim i najsurovijim mogućim uvjetima, a oboje mogu poslužiti za primjer svima nama – njihove žrtve koje čine u ime ljubavi, što radi brata/sestre, što radi osobe koju vole su divljenja vrijedne.
U tom kontekstu, Fender i Melanie su savršeni antijunaci, koji za mene samo ističu ovo dvoje predivnih ljubavnika, čija me je priča oduševila.
Zaključit ću opet – tko voli nek izvoli!