Ima tih nekih dana, kad se poželim vratiti u djetinjstvo, a što sam starija, hvatam samu sebe kako mi se to događa sve češće. Obično nedjeljom, kada imam nekako više vremena za čitanje i promišljanje o proteklom i nadolazećem tjednu. Prebrzo živimo, pa mi valjda nedostaje to doba kada mi je glavna preokupacija bila odabir štiva za čitanje. Ova se knjiga našla u mojim rukama nebrojeno puta, žao mi je što više nemam original iz djetinjstva, ali nije preživio tu moju silnu ‘ljubav’. No zato imam ovo novije izdanje, pa mogu posegnuti za njom kada se ponovo poželim osjećati kao djevojčica. Kao Pipi.
Ne znam jeste li čitali ovo svjetski poznato remek djelo dječje književnosti, no sigurna sam da ste barem pogledali neki od filmova koji su snimljeni prema ovoj knjizi, pa da ćete barem otprilike moći shvatiti o čemu vam pričam u ovoj recenziji. Pipi je od prvog čitanja bila moj idol, moj uzor. Htjela sam biti kao ona, hrabra i neustrašiva, ali uvijek spremna pomoći drugima, ne razmišljajući pri tome previše o sebi. Htjela sam biti neovisna, samodostatna, snažna i snalažljiva, a isto tako me fascinirala njezina znatiželja, spremnost na učenje novih stvari, istraživanje nepoznatog. Divila sam se koliko je slobodoumna, kako ne osuđuje nikoga i ništa, kako stvari s lakoćom prihvaća takvim kakve jesu, te koliko je golemo njezino dječje srce. Ona ne mjeri bogatstvo zlatnicima, njezina su valuta doživljaji s prijateljima, za koje bi dala i posljednji novčić, ali i svoj život ako treba, ne zanima je ništa materijalno, ona skuplja lijepa sjećanja, povodi se maštom i instinktom, a prije svega svojom dobrotom.
O ono najvažnije, uvijek, ali uvijek se zna dobro zabaviti. Čak i kad je u opasnosti.
Štošta bi se dalo naučiti od ovog snažnog lika u obliku djevojčice, za koju smatram da trebaju upoznati apsolutno svi, ako već ne i vraćati joj se s vremena na vrijeme kako kao odrasli ljudi sazrijevamo, starimo, rastemo, gubimo se, ponovo pronalazimo itd. U suvremeno doba kada je dječja igra svedena na buljenje u ekrane, a doživljaj pustolovine, istraživanja i povezivanja s vršnjacima odvija se uglavnom u umjetno kreiranom online okruženju, meni je bilo lijepo prisjećati se djetinjstva u kojemu sam se kao dijete, kao i Pipi, znala itekako dobro zaprljati igrajući se vani, a da mi nije mi nedostajalo ni mašte izmišljati i svoje vlastite igre, jer u to doba djeci nije sve kao danas bilo servirano na dlanu.
Nekako se s nostalgijom prisjećam tih dana čitajući opet iznova ovo remek djelo svjetske književnosti, koje gotovo da znam i napamet, tužna što i to doba, ali i likovi kao Pipi Duga Čarapa postaju daleka prošlost koje se malo tko sjeća, pa samim time i više ne prenosi na nove generacije djece.
Ako niste čitali, toplo savjetujem da si je nabavite i čitanjem oživite opet dijete u sebi!