U 2024. godini sam čvrsto odlučila njegovati dijete u sebi, pa se nemojte čuditi kad s vremena na vrijeme vidite da sam napravila mali izlet u dječju književnost. Ovaj me autor i njegova djela već dugo privlače i intrigiraju, pa sam se odlučila udovoljiti svojoj znatiželji. I nisam požalila, čitanje ove knjige bio je odličan gušt, odmak i odmor od uobičajenih štiva koje ja inače čitam. Toplo preporučujem da s vremena na vrijeme i sami napravite ovakve ‘eksperimente’, oni su pravo osvježenje za svačije čitalačko ‘nepce’.
Eh sad, malo o priči. Radnja je smještena u bolnicu, za koju sam sigurna da svi, a ponajviše djeca mrze. No ona je ovdje prikazana na zaista odličan i humorističan način, a djeca koja borave u njoj su „Ponoćni pustolovi“. Priča o njima se prenosi sa svakom novom ekipicom koja dođe, pa svi pokušavaju ući u to ‘tajno’ društvo i sudjelovati u pustolovinama koje se odvijaju samo oko ponoći, jer tada većina bolnice miruje i spava. Likovi ove priče su zaista fantastično životopisni, a ilustracije su genijalne. Svako dijete je u bolnici iz nekog drugog razloga, što rezultira raznim komičnim scenama, tako da njihove bolesti/tegobe/problemi ne djeluju previše traumatično. Naravno da postoje zločesti likovi, koji na kraju izvuku deblji kraj, kako bi se reklo, a djeca, znatiželjna kakva jesu, pokazuju iznimnu smionost i sklonost avanturama, u kojima se uče timskom radu, te oslanjanju jedni na druge. Neobično mjesto radnje, bolnica, zapravo i je mjesto gdje nastaju mnoga prijateljstva, bilo da ste dijete ili odrastao čovjek, tako da mi se baš svidjelo što se autor odlučio obraditi i takvu temu.
Neka vas ne uznemirava veliki broj stranica, jer font tiska je veliki, a neke su riječi dodatno povećane i istaknute tako da se stranice listaju i čitaju nevjerojatno brzo. Ilustracije koje prate priču su po meni hrpica divnih umjetničkih djela, te moram reći svaka čast ilustratoru ove knjige – iako je priča sam po sebi vrhunska, tek u spoju s ovakvim ilustracijama može u potpunosti doći do izražaja. Da sam dijete, vjerujem da bi skupila cijelu kolekciju ovih knjiga, te da bih ih iščitavala opet iznova. Naravno da je priča i edukativna i poučna, a ne samo zabavna i smiješna, tako da toplo preporučujem svim roditeljima, pogotovo ako vam se dijete sprema na boravak u bolnici – vjerujem da bi ova knjiga mogla umanjiti dramatičnost tog događaja, a naravno i skratiti vrijeme djetetu koje mora ležati, na što svakako nije naviknuto.
Nisam dijete, ali ova mi se knjiga strašno svidjela. Podsjetila me je na djetinjstvo i doba kada sam također voljela puno čitati, rekla bih znatno više nego današnja djeca. Ako želite privoljeti svoje dijete da više čita, toplo preporučujem da krenete s jednom od knjiga ovog autora, sigurna sam da niti s jednom ne možete pogriješiti!