Moram priznati da me “Popis za ubojstvo” ugodno iznenadio. Za razliku od prijašnjih dijelova serijala, koji mi nisu ostavili neki poseban dojam, ovaj me roman osvojio gotovo od prve stranice. Radnja me odmah uvukla u priču, a kroz cijelo čitanje ostala je jednako napeta koliko i zabavna.

Julie Garwood i ovoga puta spaja nekoliko žanrova u jednu cjelinu – krimić, ljubavni roman, pa čak i poneku romantičnu komediju. Na papiru zvuči kao neobična kombinacija, ali autorica nam je sad već postala prepoznatljiva upravo po takvom “mišungu”, a ovdje mi je taj spoj sjeo bolje nego ikad.

Posebno su mi se svidjele tri glavne junakinje, prijateljice koje se poznaju još od vrtića. Njihovo prijateljstvo djeluje iskreno i prirodno, a upravo njihova međusobna dinamika nosi velik dio romana. Kada odluče razotkriti prevaranta za kojeg vjeruju da je ujedno i ubojica, kreće zanimljiva avantura puna obrata. Njihovi dijalozi su duhoviti, živahni i potpuno su me osvojili, a njihova odlučnost da istjeraju pravdu za jednu nesretnu i prevarenu ženu dala je priči dodatnu emotivnu notu.

S druge strane, autorica nam daje uvid i u um pravog ubojice. Iako je pisan u trećem licu, njegov unutarnji svijet prikazan je toliko vješto da sam s velikim zanimanjem pratila njegovu borbu s “demonom”, kako naziva vlastiti nagon za ubijanjem. To nije samo negativac koji čini zločine – on neprestano vodi bitku sam sa sobom, između želje da nekome pomogne i potrebe da nahrani svoju mračnu stranu. Upravo su ti dijelovi bili među najzanimljivijima u cijelom romanu i odlično su dočarali njegovu psihološku rastrganost.

Jedina stvar koja mi je pomalo zasmetala bilo je karikiranje policijskih detektiva. Njihovi su likovi, po mom mišljenju, otišli malo predaleko u stereotipe, pa su u usporedbi s ostalim likovima djelovali manje uvjerljivo. Srećom, to nije previše narušilo ukupni dojam.

Roman je prilično opsežan pa treba imati malo strpljenja da se dođe do samog kraja. Međutim, meni to uopće nije predstavljalo problem jer se knjiga čita vrlo brzo. Stil pisanja je lagan, radnja nije komplicirana niti opterećujuća, pa bih ovo bez razmišljanja svrstala u opuštajuće štivo. Autorica me već navikla na svoj prepoznatljiv spoj napetosti, romantike i humora, a upravo mi je u ovom romanu taj recept najbolje funkcionirao.

Ovo je jedna od onih knjiga koje bih bez razmišljanja ponijela na godišnji odmor. Ako se ne možete odlučiti želite li čitati krimić ili ljubavni roman, “Popis za ubojstvo” nudi pomalo od svega. Idealno je štivo za plažu ili ljetno opuštanje jer ne traži previše koncentracije, a likovi su dovoljno životopisni da se s njima vrlo brzo povežete.

Sve u svemu, riječ je o vrlo solidnom romanu koji me iskreno iznenadio i kojem sam uživala od prve do posljednje stranice. Meni je ovaj nastavak serijala dosad najbolji i zato ga s velikim zadovoljstvom mogu najtoplije preporučiti.