Vjerujem da ne postoji ljubitelj pisane riječi koji nije čuo za ovog pisca, i čitao barem jedan njegov roman. Ja ću se vjerojatno doživotno sjećati jednog specifičnog ljeta koje sam provela čitajući, gotovo isključivo, upravo Murakamija, do kojeg sam došla sasvim slučajno – na preporuku kolege s posla, s kojim sam znala razmjenjivati usmene i pismene književne kritike (a pri tome mislim na dojmove o pročitanom, ne kritiziranje nečijeg pisanja – moram to objasniti, jer dosta ljudi na žalost ne razlikuje ta dva pojma). To sam ljeto provela kao u transu – zadivljena i osupnutima načinom pisanja i pripovijedanja ovog osebujnog pisca, posve uronjena u njegova djela do kojih sam tada bila uspjela doći, što na engleskom, što na hrvatskom, proučavajući i analizirajući njegov način razmišljanja i iznošenje priče van iz sebe. Neki će reći da postoje i bolji načini da se provede ljeto, no eto, meni će ovo moje biti uvijek u sjećanju kao jedno od najdražih, i često ga spominjem kao „ljeto kada sam otkrila Murakamija“. Svašta-nešto mi se dogodilo tog ljeta, no najupečatljivija su mi upravo sjećanja na dojmove koje sam imala nakon što bih pročitala neki njegov roman, i koliko sam nestrpljiva bila podijeliti te svoje dojmove s kolegom koji ga je isto volio i čitao, te s koliko sam žara uranjala u svaki idući koji mi se našao u rukama. I eto me opet pred ljeto, s Murakamijem u rukama.
Ova je knjiga na mene ostavila naravno najdublji dojam, jer i sama sam romanopisac, pa je ovo štivo za mene bilo nezaobilazno, iako sada već godinama nisam pročitala ništa iz Murakamijevog pera (sramota me je priznati to, ali nakon ove knjige definitivno sam osjetila potrebu vratiti se ovome velikanu svjetske književnosti). Vrlo jednostavnim jezikom i stilom pisanja koji će shvatiti i osnovnoškolci, Murakami ovdje opisuje svoje procese pisanja i stvaranja likova, te iznosi autobiografske podatke o svom putu prema svjetskoj slavi, a iz svakog se slova i dalje osjeća skromnost i jednostavnost ovog neponovljivo britkog uma, nepretencioznost, poniznost i zahvalnost, što je upravo ono što ga (barem u mojim očima) čini jednim od najvećih pisaca današnjice.
Fantastične metafore koje koristi za pisanje su me oduševile – usporedba s boksačkim ringom, te ulazak u ring sa svojim prvim napisanim rukopisom je nešto što ću vjerojatno vrlo slikovito nositi u sebi doživotno. I Murakami i ja se slažemo u ovome: svatko može napisati roman, za to nisu potrebne godine školovanja ili kojekakvi tečajevi kreativnog pisanja. I svatko može (i treba) s tim romanom ući u ovaj ring, gdje već čekaju drugi pisci, neki uistinu spremni na borbu do krvi. No rijetki će i opstati u tom ringu, i potrebno je puno više od jednog napisanog romana, koliko god da je on hit ili bestseller bio, kako bi se održalo „na životu“. Ali prije svega, svaki romanopisac ili pisac općenito treba biti i čitatelj, kaže Murakami, iako je prije njega izreklo to mnoštvo drugih pisaca, a evo to ću potvrditi i ja sama. Bez čitanja nema pisanja, točka. Ne možete biti odličan pisac ako prije toga niste proveli dane i dane čitajući, promišljajući o napisanome/pročitanome, analizirali likove, stil pisanja i izražavanja itd. Zavaravajte se koliko hoćete, ali ovo je univerzalna istina – čitanje je nužno za razvijanje mašte kod pisaca.
Murakami predivno opisuje život jednog romanopisca, te proces nastajanja jednog romana. To je zaista samotan posao, i na kraju dana, bez obzira na to koliko ste se namučili pišući, nema nikoga da vas potapše po ramenu i kaže vam „bravo, odličan posao, samo tako nastavi“. A pisati treba svakodnevno, bez iznimke, makar je to što napišete neiskoristivo, opet je odlična vježba za neko buduće vaše autorsko djelo.
Da ne duljim, preporučujem ovu knjigu svim ljubiteljima književnosti te onima koji pišu, ali se možda još nisu ohrabrili stupiti u ovaj ring koji Murakami opisuje. Iskreno vjerujem kako će vas sve nadahnuti i potaknuti na pisanje, stvaranje, čitanje, ali i izdavanje onoga što već imate napisano.
A ja još jednom skidam kapu ovom autoru, i odajem mu počast ovom prilikom, te kažem veliko hvala u ime svih pisaca i onih koji će to tek postati. Rijetki su oni koji potiču druge na pisanje i izdavanje, a Murakami je upravo ovim svojim djelom dokazao koliko je predivna, snažna, nesebična i altruistična osoba – nešto što se u današnjem svijetu sve više i više gubi.
Od mene sve najtoplije preporuke!