Kada se pojavi ovakva knjiga, pretpostavljam da ljudi reagiraju na dva načina: jedna skupina se pita što mu je to trebalo i skeptična je prema svemu napisanome, a druga se pita zašto je zaboga do sada šutio? Ja spadam u ovu drugu skupinu.

Pročitala sam knjigu prije otprilike tjedan dana. Nisam ju pročitala u komadu, trebalo mi je malo vremena, iz razloga što sam pravila pauze u čitanju, djelomično jer mi je trebalo malo vremena da procesuiram pročitano i nosim se sa emocijama koje je to u meni izazvalo, a djelomično jer se nisam htjela baš tako brzo rastati s ovom knjigom. A onda kada sam ju konačno dovršila htjela sam u miru malo razmisliti o njoj, kako bih bila u stanju napisati objektivnu i kvalitetnu recenziju. No, sigurna sam da u tome neću uspjeti, jer knjiga je kod mene zaista izazvala buru i u srcu i u glavi.

Već se danima pitam ova pitanja: gdje je granica ljudskosti, gdje je linija koja odvaja javnu osobu od one privatne, gdje su nestale granice poštovanja nečije osobe i privatnosti, i gdje su se dovraga izgubile sve temeljne vrijednosti ljudi koji bi trebali biti najviša intelektualno razvijena bića na ovoj planeti? Uz to, razmišljam si, do koje mjere bi netko trebao trpiti konstantne napade na sebe, degradiranja, omalovažavanja, pokušaje diskreditiranja svega, ali baš svega što se radi, do kada bi čovjek trebao šutjeti i okretati glavu na drugu stranu dok netko izvrće njegove riječi ili izjave, prikazuje ga negativcem isključivo radi svoje osobne koristi, čini sve što može da javnost okrene protiv njega, i na kraju krajeva plasira očite izmišljotine i laži, opet, u svrhu svoje osobne koristi. Kada bi netko u takvom položaju trebao reći – sad je dosta? Jer to je Harry napravio ovom knjigom. Rekao je svom bratu, ocu, svijetu – dosta mi je. To prestaje sada, ovog trenutka, jer ovo je moja istina.

Shvaćam podijeljenost u mišljenjima i reakcijama ljudi, to je normalno. Nismo svi isti, nemamo svi isti ukus, ne vjerujemo u iste stvari i na kraju krajeva, nisu nas oblikovala ista osobna iskustva, koja će neupitno oblikovati naša mišljenja na sve oko nas, pa tako i na ovu knjigu. I to je u redu, svijet bi bio bezlično i dosadno mjesto kada bi svi voljeli ste stvari, razmišljali jednako o svim temama, imali isti ukus u svim područjima života. No ta nas različita mišljenja i reakcije ne bi smjele podijeliti ili posvađati. Znam, cijeli svoj život se nadam nekakvoj utopiji u kojoj se ljudi ne dijele na ove ili ne, ovakve ili onakve, i vjerojatno ću umrijeti i dalje zamišljajući da je to moguće – svijet u kojem nitko ne mrzi nikoga, svijet u kojem jedni druge poštujemo i uvažavamo, bilo da smo prinčevi ili princeze, ili samo obični građani.

Za kraj ću samo reći da sam kroz knjigu shvatila koliko je Harry veliki čovjek. Čovjek s velikim Č, a to nema veze s njegovom titulom, naslijeđem, porijeklom, imenom, prezimenom, profesijom itd. Mogu to reći i ovako, i Harry je SAMO čovjek, ali sumnjam da će me shvatiti skupina hejtera ove predivne knjige. Za mene, on nije samo Čovjek, on je i Muškarac, a veliko slovo i na toj tituli mu dajem, jer je pokazao svijetu što znači biti suprug i otac, netko tko svoju suprugu i djecu stavlja na prvo mjesto, iznad svega ostaloga, i za to osjećam najdublje poštovanje prema njemu.

Njegova borba s krunom, medijima, javnosti i hejterima nije gotova, možda je ovom njegovim činom tek zapravo započela, no to ne umanjuje vrijednost ove knjige koja je prepuna prekrasnih poruka. Za mene su najvažnije i najupečatljivije bile ove: hejteri su također samo ljudi, ljudi koji nemaju svoje ispunjene živote, pa se moraju hraniti i baviti tuđima, to su ljudi kojima je dosadno, a ne znaju si kvalitetno ispuniti vrijeme, pa prebiru po tuđim objavama, postovima, izjavama, i onda od toga kreiraju svoje imaginarne i najčešće bolesne scenarije, kojima onda hrane druge hejtere, i to je začarani krug kojeg je teško razbiti. Oni najgori će čak pokušavati na račun toga izvući korist za sebe, ne razmišljajući pri tome koliku nepravdu čine osobi na koju su se na izuzetno nezdrav način ‘zakačili’, i što ta osoba ili njegova obitelj proživljava zbog tog nepotrebnog hejtanja i javnog linča, te njihove zarazne toksičnosti kojom truju sve oko sebe (npr. svi ste znali da je princeza Diana izgubila život zbog paparazza koji su je nemilosrdno proganjali u vožnji, no jeste li znali da je Meghan imala spontani pobačaj zbog stresa uzrokovanog javnim mobbingom?). Harry, nadam se da si ovom svojom pričom/knjigom izašao iz tog začaranog kruga, da je on sada razbijen, iskreno se tome nadam, svim srcem. Ne želim nikome da doživi i preživi sve što je on, i vjerojatno sam jedna od rijekih smrtnika koji nikada nisu bili u ovom začaranog krugu, jer pripadam onoj maloj šačici ljudi koji ne čitaju novine, ne gledaju vijesti, ne klikaju po portalima, ne pohode tuđe profile – kad imam slobodnog vremena, ja si ga kvalitetno ispunim nečim korisnim, primjerice, pročitam knjigu.

Srećom, Harry je pronašao svoj unutrarnji mir u krugu svoje obitelji i bliskih prijatelja, te naučio prave životne lekcije i vrijednosti, a ja se mogu samo nadati da će mu život nakon svega ovoga biti barem malo lakši.

Knjiga ima sve moje preporuke, no neću odgovarati na komenatre na ovaj post, prvi put ikad, i zamolit ću vas da se suzdržite od negativnih komentara, jer ne želim dati prostor ikome na svojoj stranici za to, ne s ovom knjigom. Želim biti netko tko, kao Harry, i dalje vjeruje da će ljubav ipak pobijediti svo zlo ovog svijeta, i da se možemo hraniti samo onim lijepim i pozitivnim u svome okruženju, a toga vjerujem nikome ne manjka, samo to treba naučiti pronaći. Hvala vam na čitanju ove recenzije i razumijevanju.

#teamharryandmeghan, #samoljubav, #rezerva,