„Šapice i pas koji je trčao za srećom“ jedna je od onih dječjih knjiga koje osvoje srce već nakon nekoliko pročitanih stranica. Malo je reći da me oduševila – možda bi riječ obožavanje bila još prikladnija za opis dojma koji je ova preslatka priča ostavila na mene.

Autor priče je Slavko Sobin, mnogima poznat kao izvrstan glumac, kojeg sam baš nedavno gledala u seriji Crno-bijeli svijet. Ovaj put pokazao je svoj talent i u pisanju za najmlađe, stvarajući toplu, duhovitu i mudru priču koja će jednako razveseliti djecu i odrasle. Posebnu čar knjizi daju prekrasne ilustracije Patricia Alejandra Aguera Marina, nježnih pastelnih tonova koji djeluju umirujuće, a istovremeno su dovoljno živopisni da privuku dječju pozornost i olakšaju praćenje priče. Svaka stranica pravo je malo umjetničko djelo.

Knjiga je izdana u vrlo kvalitetnom, tvrdom uvezu koji jamči dugotrajnost, što je iznimno važno kada znamo koliko se omiljene slikovnice i knjige često iznova čitaju. Font je odlično prilagođen zajedničkom čitanju s djecom, ali i njihovim prvim samostalnim čitateljskim koracima.

Priča započinje razigrano – psići u parku igraju skrivača, igru koja će mnoge odrasle podsjetiti na bezbrižne dane djetinjstva. Meni je skrivač bio jedna od najdražih igara pa me posebno razveselilo što bi upravo ova knjiga mogla ponovno potaknuti djecu da otkriju čari te pomalo zaboravljene igre. Kada tijekom igre psić neobičnog imena Mrš nestane, započinje mala potraga puna znatiželje i blage napetosti, gotovo poput male detektivske avanture koja male čitatelje drži zainteresiranima do samoga kraja.

No, ispod simpatične i zabavne radnje kriju se vrijedne životne lekcije. Knjiga vrlo nježno, bez dociranja, pokazuje da se teškoće ne rješavaju grubošću, ismijavanjem ili odbacivanjem, nego razumijevanjem, suosjećanjem, prihvaćanjem i dobrotom. Upravo su to vrijednosti koje je važno usvajati od najranije dobi.

Posebno mi se svidjelo što priča suptilno objašnjava kako nemamo svi iste sposobnosti. Netko je uspješniji u jednome, netko u nečemu drugome, i upravo je u tome ljepota. Svatko od nas jedinstven je, poseban i vrijedan baš takav kakav jest. Usporedba s psićima različitih boja, veličina, pasmina i križanaca savršeno prenosi tu poruku djeci na njima razumljiv način.

Osim prijateljstva među psima, priča promiče skladan suživot i s drugim životinjama pa tako Mrš tijekom svoje pustolovine upoznaje mrava, papigu i mačku, pokazujući da prijateljstvo ne poznaje granice ni razlike.

Posebno mi se sviđa i naslov knjige jer nosi dvostruko značenje. S jedne strane govori o potrazi za srećom kao životnom cilju, a s druge u priči upoznajemo i lik koji se zove Sreća. Upravo ta igra riječima dodatno obogaćuje cijelu priču i potiče djecu da razmišljaju što sreća zapravo jest. Odgovor nije nametnut, već ih autor nježno vodi prema spoznaji da se prava sreća često skriva u iskrenom prijateljstvu, dobroti i zajedništvu.

Knjiga je prepuna lijepih misli i mudrih poruka, a posebno me se dojmio ovaj citat:

“Neće te Sreća naučiti ničemu, prijatelju. Najbolje se uči u trenutcima kad ti djeluje da nemaš sreće. Onda upregneš svom snagom da nađeš rješenje. Znaš kako ćeš se popeti do vrha? Kao i sve ostalo u životu – jednu po jednu granu.”

To je jedna od onih rečenica koje će jednako snažno dotaknuti odrasle kao i djecu.

Šapice i pas koji je trčao za srećom knjiga je koju od srca preporučujem svim ljubiteljima životinja, a posebno pasa. Topla, nježna, mudra i prekrasno ilustrirana, s važnim životnim porukama koje ostaju dugo nakon što se posljednja stranica zatvori. Ovo je jedna od onih knjiga koje se ne pročitaju samo jednom, nego kojima se uvijek iznova vraćamo – zajedno s djecom, iznova otkrivajući koliko se sreće krije u prijateljstvu, prihvaćanju i ljubavi.

Moje najtoplije preporuke za ovu predivnu knjišku poslasticu i pravi must have na polici svake obitelji s malim čitateljima.