Drugi nastavak serijala mi je bio dobar, pa sam se nekako ponadala da će treći biti još bolji, no to se na žalost nije dogodilo. Nemojte me krivo shvatiti, jer zamjerke koje ja imam su samo stvar mog subjektivnog dojma i ukusa, jer što se tiče pisanja, gradnje priče i psihološke razrade likova, autorica je zaista odradila majstorski pisao. No, na moju veliku žalost, mene nije uvjerila i „kupila“ ovom pričom.
U ovom nastavku čitamo i Melanie i Fenderu, koji su oboje zaista kompleksni likovi. Skidam kapu autorici što je uspjela prikazati njihovu dubinu i karaktera i emocija, no ja sam to sve cijelo vrijeme čitala sa zadrškom. Oprostite mi svi obožavatelji ovog serijala i/ili ovog para, ali meni ni on ni ona nisu sjeli nikako. Iako se autorica svim mogućim sredstvima trudila prikazati Melanie kao ženu koja nije površna i ne zanima ju (samo) sjaj, raskoš i bogatstvo, ja sam i dalje imala dojam da je ona slabašna ženica koja jedva čeka da netko drugi preuzme brigu o njoj, sada kada to više ne može raditi njezina sestra Raven. Fender je uvjerava da nema ništa loše u tome da se netko brine o njoj, te ju uvjerava u to da je toliko lijepa da i zaslužuje samo sve ono najbolje i najskuplje – i sigurna sam da će veliki broj čitateljica ovo opravdavati i reći kako je Fender divan, jer je toliko zaljubljen u nju, da jedini cijeni Melanie kao ženu. No, moje je viđenje cijele situacije sasvim drugačije. I vjerujem da je to u redu – zapravo se divim autorici jer sam sigurna da će biti mnogo podijeljenih mišljenja, rasprava, te argumentiranja za ili protiv ovog neobičnog para, tako daje što se toga tiče knjiga zaista uspješna – ona nikako ne ostavlja čitatelja ravnodušnim, već intrigira, potiče na promišljanje, osjećanje i raščlanjivanje, pa makar to bilo i ono negativno, kao što je bio slučaj sa mnom. Ja sam Fendera doživjela kao oštećenog manijaka koji je postao opsjednut Melanie zbog njezine ljepote. U njegovom ponašanju prema njoj nisam vidjela ništa lijepo niti dobro u ovom dijelu, čak sam se zgražala na neke scene grubosti koje je autorica utkala u ovu priču, čak opisujući neke scene seksa kao bolne i mučne za glavnu junakinju, ali eto ona ih je stoički podnijela, pa čak i uživala u njima. Oprostite, ali mene zabrinjava propagiranje grubosti prema ženama, s opravdanjem da je muškarac eto traumatiziran svojom prošlošću, pa mu se to može oprostiti. Za mene je Fender osoba koja treba stručnu pomoć, a za Melanie bih rekla istu stvar, pa je valjda dobro da je ovo slučaj „našla krpa zakrpu“, jer činjenica je da si karakterno savršeno pašu i zaslužuju jedno drugo – to nikako nije upitno. No, ja također nikako nisam mogla prijeći preko činjenice da je Fender šef logora u koji dovodi otete, nevine žene, od kojih svaki tjedan izabere jednu za pogubljenje. Ako se uzme u obzir broj godina u kojima logor posluje, pa pomnoži s brojem tjedana u godini – izračunajte sami koliko je ŽENA taj muškarac ubio. Ne osobno, ali je naredio da budu mučene i ubijene. A one preživjele osuđene su na teški fizički rad i zlostavljanje stražara, pa ako možete to zaboraviti dok čitate ovu priču i pronaći nešto romantično i ljubavno ovdje – svaka vam čast, jer ja nisam mogla prijeći preko toga nikako.
Iako se Melanie bori sama sa sobom, i mi čitamo njezino zgražanje zbog privlačnosti koju osjeća prema njemu, meni je cijelo vrijeme pred očima samo slika žene koja visi s užeta, rasporena trbuha, kao primjer drugima što će se dogoditi ako ne bude poslušna ili ako ne bude dovoljno dobro radila. Dok sam Magnusa mogla donekle opravdati, jer i ovdje je evidentno da godinama pokušava nagovoriti Fendera da promijene način rada, kad se već bave drogom, a ne nečim drugim, Fender je za mene bio i ostao zlikovac, i tu što se mene tiče nema pomoći.
Tako da za mene ovo nije dark romansa, ovo je za mene zabrinjavajuće štivo za koje mislim da može biti potencijalno opasno za mlade djevojke koje ga čitaju. Ipak, moram priznati da drži pažnju, te da se vrlo brzo i s lakoćom čita, i da jedva čekam saznati što će biti na kraju ove mučne priče.
Bi li preporučila? Ovaj nastavak o Fenderu i Melani definitivno ne bih. Ako možete, slobodno me razuvjerite. Iskreno se nadam da će to i autorica napraviti u zadnjem nastavku.