Nevjerojatno napeta i zanimljiva knjiga! Nisam očekivala da mi se toliko svidi, a čitanju me privukla tematika i golema znatiželja. Ja naime do sada nisam čitala ovog vrlo plodnog domaćeg pisca, pa sam osjećala potrebu ispraviti tu nepravdu. Stil pisanja i izražavanja mi je bio pomalo osebujan, kao da se između mene i autora osjeti određeni generacijski jezični jaz, no to mi je u neku ruku bilo i osvježavajuće, jer sam opet doživjela nešto novo s ovom knjigom. Fantastična radnja – polaznicima škole kreativnog pisanja njihova profesorica otkriva da posjeduje ni manje ni više nego stroj za pisanje. Da, da, stroj za pisanje! U koji se utipkaju ključne informacije za priču a on za pet minuta izbaci sve moguće kombinacije i smjerove u kojima bi ta priča mogla ići, te čak ponudi i više verzija kraja te iste priče. Pomalo zastrašujuće kada razmislite o tome, pogotovo u doba kada AI više nije toliki bauk, i kada već dobrano ulazi u neka područja umjetnosti i stvaralaštva. Primjerice, nedavno sam na društvenim mrežama čitala poeziju koju je napisao čovjek ali i AI, na istu temu, s istim naslovom. Da mi nije bila servirana informacija da je jednu pjesmu napisala umjetna inteligencija, ja ne bih znala prepoznati razliku. Tako da je ideja o stroju za pisanje što se mene tiče pogođena ‘u sridu’, što bi se reklo. Vrlo intrigantna priča, koja drži pažnju čitatelja od samog početka pa sve do kraja. Autor u ovom djelu koristi vrlo lijepe opise onoga što u svojoj okolini pripovjedač iz prvog lica vidi, čuje, osjeća, miriše, vjerojatno upravo stoga da napravi odmah od stroja, koji to ne može, za razliku od nas ljudi. No dok pet polaznika škole za pisanje, na zamolbu svoje profesorice, miče stroj za pisanje s njegovog originalnog mjesta, i sakriva ga od svih, pa i od nje same, nameće se glavno pitanje – je li taj stroj dobra ili loša stvar? Pustit ću vas da sami razmislite o tom pitanju, te da debatirate o njemu, jer moram vam reći da ja jesam. Zastala sam na tom dijelu teksta i duboko se zamislila. Malo me to previše odvelo u budućnost, i na često postavljano pitanje može li stroj (bilo koje vrste) i u kojoj mjeri zamijeniti čovjeka? Pogotovo kad je u pitanju umjetnost. I kada se zloupotrebljava, čemu su ljudi skloni, što je svima dobro poznato. Sigurna sam da AI ima mnogo svojih prednosti, ako se pravilno upotrebljava, no zastrašujuće je pomisliti gdje su granice tog upotrebljavanja, i tko ih zapravo postavlja. S druge strane, AI, kao i stroj iz ove priče, izumio je čovjek, on je ljudska kreacija, potječe od čovjeka… Uglavnom, jako se puno pitanja (i odgovora) nameće tijekom čitanja ove priče. Ono najbitnije – ja je preporučujem svim srcem, jer je genijalna – majstorski osmišljena, fenomenalno napisana, neočekivano emotivna, duboko inteligentna, a nadasve inspirativna.