Imala sam tu privilegiju pročitati ovu nesvakidašnju priču dok je još bila ‘samo’ rukopis. Ne trebam ni reći kako me je oduševila odmah, na prvo čitanje, i to do te mjere da sam je htjela čitati ispočetka jednom kad sam došla do kraja, a to mi se baš i ne događa često. S obzirom na to da nisam veliki fan fantasy žanra, a još manje čitalačkog iskustva imam kad je u pitanju dark fantasy, onda vam mora biti kristalno kasno koliko je ova priča osebujna i fantastična, kada se meni tako jako svidjela.
Većina nas vjerujem da o smrti razmišlja vrlo slično – nikada ne bih rekla da itko doživljava smrt kao nešto pozitivno, lijepo, drago ili emotivno, a da bi se netko mogao zaljubiti u Smrt, e pa to mi iskreno nikada ne bi palo na pamet. Po meni, ovaj je autor napravio čudo s ovom pričom, jer preokrenuti moje mišljenje o nečemu tako ozbiljnom i za mene do sada uvijek mračnom i negativnom kao što je smrt je zaista ravno čudu. On prikazuje Smrt na meni do sada nedoživljen način u književnosti ili umjetnosti općenito, gotovo me navodeći da joj se divim, ako već ne i sama zaljubim u nju kao glavni protagonist ovog njegovog romana. Zamislite vi to sebi – lik se zaljubljuje u Smrt! Nakon što doživi nesreću i provede neko vrijeme u komi, pri čemu ima bliski susret sa Smrti, on shvaća da je cijeli svoj život tražio upravo nju, te odlučuje ostatak svog života, jednom kada se probudi iz kome, posvetiti tome da se ponovo susretne s njom, kako bi joj mogao izreći svoje obožavanje. No ponovo susreti Smrt uopće nije lako, pa će proći dosta vremena dok Asfodel ne shvati najbolje načine da se ponovo nađe u njezinoj blizini i osjeti sve ono što je osjećao u ono prekratko vrijeme što je proveo s njom dok je ležao u komi. Vrlo brzo, Asfodel shvaća da je Smrt smisao njegovog života, te da je spreman učiniti sve za nju, pa čak i ono običnom čovjeku nezamislivo – oduzeti nečiji život, samo da bi doživio taj savršeni ali prekratki trenutak kada Smrt dolazi po dušu koja joj sada pripada.
Progresija ove nadnaravne priče mi je genijalna, autor nas polako ali sigurno vodi do neočekivanih otkrića i obrata, a sve je to prožeto dubokim razmišljanjima o životu, smrti i ljubavi, koje nam autor iznosi kroz misli svog glavnog lika, odajući time ne samo da je nevjerojatan pisac, već i osoba koja očito gleda na mnoge stvari iz posve drugih kuteva na koje smo svi mi navikli – navodeći nas da kroz ovo njegovo majstorski napisano djelo i sami promislimo o svom poimanju bića, stvari i pojava koje nas okružuju, i koje uglavnom uzimamo zdravo za gotovo, nikada se ne prisiljavajući da izađemo iz svoje zone komfora kada su one u pitanju.
Čitajući ovaj roman, postavila sam si mnoga pitanja, spoznala štošta toga novoga, doživjela neka nevjerojatna otkrića i sebi i svijetu koji me okružuje, a ono najvažnije – beskrajno sam uživala u ljepoti ove fenomenalne književnosti. Ljubitelji žanra će sigurna sam biti i više nego oduševljeni, jer ova je knjiga pravo osvježenje na domaćoj književnoj sceni, a ime Maro Mojaš uskoro će biti tema mnogih razgovora u književnim kuloarima.
S nestrpljenjem očekujem nešto novo od ovog autora!