Odlično pitanje – je li ljepši svijet moguć? Kako biste vi odgovorili na njega.

Da mene pitate, ja bih kao iz tipa odgovorila – NIJE. To vam odgovara cinik u meni, kojemu zdrav razum (pod utjecajem svega negativnog što nas okružuje) nalaže da je sam pojedinac ne može učiniti puno toga da nešto promijeni. No ja se iz nekog razloga nikada ne prestajem truditi – jer moje srce i dalje vjeruje da je ta nekakva „utopija“ o kojoj svi mi sanjamo ipak dostižna.

Knjiga naravno daje svoje odgovore na ova pitanje i razna tumačenja različitih odgovora, ali i uzročno-posljedičnih veza koje nas tjeraju na djelovanje ili pak na nedjelovanje. Zanimljiva je teza da mnogo toga lošega što se događa oko nas proizlazi iz nesigurnosti, a nesigurne osobe – pogotovo ako se boje za svoj život ili egzistenciju – sklone su donositi nagle i nepromišljene odluke, neutemeljene na svim realnim činjenicama. Zvuči poznato? Vjerojatno ste se i sami barem jednom našli u toj situaciji, ili ste doživjeli da se netko vama poznat ili blizak tako ponašao. To dakako nije opravdanje, već samo objašnjenje zašto neki ljudi čine loše stvari – iz očaja, nesigurnosti, straha.

Također, vjerojatno ste i sami pomislili više puta – zašto bih se ja potrudio/potrudila kada se nitko oko mene ne trudi? Bilo da se radi o zaštiti okoliša, politici, društvenom životu, kulturi, čemugod. Sigurna sam da smo svi to barem jednom pomislili, i odlučili dići ruke od svega i samo se brinuti za sebe – to je trenutak kada se gubi empatija, kada ono ljudsko u nama umire.

Ja osobno sam nebrojeno puta to pomislila i rekla, no ipak djelujem u skladu sa svojim uvjerenjima i na svoje se načine borim za ljepši svijet, pa se mogu samo iskreno nadati da u toj borbi nisam sama, već da svi oko mene pridonose tome makar na nekakvoj mikro razini.

Ovdje mi je novi bio pojam SEPARACIJA, koji autor ističe kroz cijelu knjigu. Nisam upotrijebila baš tu riječ, ali više puta sam pomislila i izrekla kako smo unatoč tolikom napretku u tehnologiji i znanosti sve otuđeniji, ne samo jedni od drugih, već i od svijeta koji nas okružuje. Otuđujemo se, separiramo – odvajamo, vjerojatno s željom da se zaštitimo i da sačuvamo ono dobro, lijepo, neoštećeno, dragocjeno i vrijedno u nama – samo pretpostavljam, ne tvrdim, autor to objašnjava opet na neke svoje načine, koji su zaista zanimljivi i potiču na razmišljanje.

Ono što je sigurno je ovo – ne bi se trebali pitati JE LI LJEPŠI SVIJET MOGUĆ?, već bi se svi trebali zapitati ŠTO JA MOGU UČINITI DA OVAJ SVIJET UČINIM LJEPŠIM?

A svi, baš svi možemo učiniti NEŠTO.

Prekrasna knjiga, od mene sve preporuke!