Uvijek nosi knjigu sa sobom i svako vrijeme čekanja se pretvara u vrijeme čitanja – to je jedan od mojih načina kako „ukrasti“ više vremena za čitanja. Ovu sam knjigu, vjerovali ili ne, pročitala dok sam čekala na vađenje krvi u bolnici. Imala sam dojam da sam čekala samo pola sata, a kad sam izašla iz zgrade i pogledala na sat, vidjela sam da je ipak prošlo skoro dva sata – a ja nisam imala dojam da sam bez veze potrošila vrijeme.

Knjiga me je zabavila, nasmijala, opustila, a ono najvažnije – toliko sam se izgubila u njoj da uopće nisam razmišljala o svojoj tjeskobi vezanoj uz bolnice. Istina, tematika nije uopće vezana uz taj moj dan, ali s obzirom na to da sam i sama tetka, a imam i ja tetke, nekako me ovdje naslov najviše privukao čitanju. To, i činjenica da sam ovog autora već čitala, i zaljubila se u njegove priče odmah na prvu.

Ovdje se autor odlučio priču smjestiti u daleku prošlost, 100 godina prije mog vremena, a glavna je junakinja djevojčica stara 12 godina, koja je ostala bez oca i majke, na skrbi svoje tetke – probisvjetke. Okej, nisam očekivala da će tetka kao lik biti baš tako zločesta, više sam je zamišljala kao neku osebujnu i čudnu stariju ženu (kakva ću vjerojatno ja postati, iako su moje tetke sasvim obične starije gospođe), znate onaj tip udovice koja skuplja mačke? No, eto, ova nije tome ni blizu – ona se naime nikad nije udavala a za ljubimca ima sovu ušaru.

U priči ima svega – drame, emocija, smijeha, suza, duhova, ljubavi… ali najviše hrabrosti, odvažnosti, ustrajnosti, i naravno one snage i iznimne dovitljivosti koju samo djevojčice posjeduju. Sporedni likovi su prekomični, što i trebaju biti kako bi ublažili ozbiljnost situacije u kojoj se glavna protagonistica našla, a posebno mi se svidjelo što je priča prepuna i zvučnih efekata koji su genijalno prevedeni na naš jezika.
Valja spomenuti i majstorski osmišljene i napravljene ilustracije, bez kojih ova priča ne bi bila potpuna, a koje savršenu pašu uz svaki napisani redak ovog romana za djecu (a očito i za one koji bi to voljeli biti :D).

Nakon što sam s pričom završila, pomislila sam kako želim živjeti u ovakvim pričama, jer me vraćaju u moje osobno djetinjstvo, kada mi je uzor bila Pipi Duga Čarapa. Pa, da sam onda upoznala fantastičnu Lady Stellu Saxby od Saxby Halla, vjerujem da bi ona mogla stati uz bok mojoj omiljenoj Pipi, ako ne i zasjeniti ju kad bi se pojavljivala u nekakvom serijalu recimo.

Sve u svemu, kvalitetno provedeno vrijeme, a priča je za svaku preporuku, ne samo za djecu i mlade, već bi i odraslima mogla prenijeti snažne i moćne poruke.