Ovo nikako nije tipično štivo koje bih ja čitala, ali mi je neizmjerno drago da je završilo u obliku rukopisa baš kod mene u inboxu. Iskreno ću reći, ne bih si je možda poželjela smjestiti na svoje police, jer nije žanr koji inače čitam, no da nabasam na nju u ovom obliku u knjižnici, zasigurno bi je uzela u ruke, prelistala, i zainteresirala se za čitanje. Nisam čak (bila) ni ljubitelj povijesne fikcije, no moram reći da me je ova knjiga navela da o tom žanru razmišljam na posve drugačiji način – a svakom autoru koji tako nešto probudi u meni treba reći „bravo, svaka čast, kapa dolje!“.
Vjerujem da je Hitler lik kojega svi poznajemo. Površno, dakako, iz povijesti, čisto sumnjam da se itko od nas bavio njegovom ličnošću ovako detaljno ili predano kao Maja Panić. Svi znamo da je bio nemilosrdan diktator, osoba koja je odgovorna za smrt nevjerojatnog broja ljudi, te vladar koji je uspio zaluditi mase svojih sunarodnjaka, koji su sudjelovali u njegovim prestrašnim zločinima. Horor, u obliku povijesti, za koji se svi nadamo da se nikada više neće ponoviti.
No ova je autorica otišla ne jedan, nego više koraka dalje od ovoga. Pišući o njemu, od njegovih najranijih dana pa sve do trenutka kada je doživio prvi psihički slom, istraživala je njegov karakter te što je sve utjecalo na osobu u koju se on s godinama pretvorio. Priča je dakle temeljena na stvarnim likovima, mjestima i događajima, no kao fikcija prikazuje njegov očito bolestan um, dušu podložnu negativnim utjecajima i mržnji koju je sijao kao odrastao čovjek. Autorica se vrlo vješto igra poviješću i fikcijom, time me je zaista oduševila, i sve su scene, dijalozi i opisi uistinu po meni vrlo vjerni vremenu i prilikama koje su tada vladale, pa čak mi je i jezik i stil izražavanja nekako pasao kao da je priča napisana tada, a ne u 21. stoljeću.
Fascinirana sam neopisivo savršenom psihološkom obradom ovog omraženog lika, kojim se i dandanas bave što povjesničari, što redatelji, što pisci. Oduševila me njezina mašta koja je uspjela proniknuti u najmračnije kutke njegova uma, te prikazati ga kao psihički nestabilnu i labilnu osobu, koja je kao takva bila idealno stanište za ono najgore što možemo zamisliti – samog nečastivog, vraga.
Ova knjiga ni u kome slučaju nije opravdanje za sve što je Adolf Hitler počinio, nikako, već upravo suprotno tome, ona prikazuje na koje sve načine mržnja mijenja osobu, te od nje čini ogorčenog, nesretnog, zlobnog i zlog čovjeka, spremnog na ono najužasnije samo da uveliča i uzdigne sebe i svoju ideologiju. Ova je knjiga podsjetnik na užasno doba naše povijesti, upozorenje svim budućim generacijama s nadom kako se tako nešto više nikada neće dogoditi, svojevrsno svjedočanstvo svima koji su to nekim čudom uspjeli preživjeti.
Zaista je preporučujem, pogotovo ljubiteljima povijesti, te povijesne fikcije, ali i onima koji vole psihologiju likova, te knjige koje se bave biografijama povijesnih ličnosti – za mene je bila neočekivano zanimljiva, nisam je mogla ispustiti iz ruku jednom kada sam je krenula čitati, gutala sam stranice napeto iščekujući daljnji razvoj događaja… a sada mi preostaje čekati da autorica sredi i pusti u tisak i drugi dio, jer me dakako užasno zanima daljnji tijek radnje ove neobične priče.
Mislim, znam kako ona završava, svi to znamo iz povijesti, no znatiželjna sam saznati kako će ova očito iznimno talentirana autorica obraditi drugi dio Hitlerova života, i to onaj najgori i najmračniji. Vjerojatno će mi to biti teško čitati, no moja će znatiželja pobijediti, kao što je pobijedila i u ovom slučaju.
Skidam dakle kapu ovoj autorici, kažem bravo i sve pohvale, te s nestrpljenjem očekujem drugu knjigu iz ovog fantastičnog serijala!