Štivo kakvo ne biste očekivali, sve da vam je netko i pričao o ovoj knjizi – to je moj prvi dojam nakon što sam je pročitala. Nisam imala pojma što me očekuje iza ovih predivnih korica, i nadala sam se jednom lijepom, romantičnom, ljetnom i opuštajućem štivu – no ova knjiga nije ni blizu tome! Daleko, daleko, daleko je BOLJA od toga, što me je ugodno iznenadilo.
Ovo je zapravo obiteljska saga, tako bih ja okarakterizirala ovu knjigu. Priča počinje s Gabrijelom, 1958. godine i to na Korčuli, gdje ona kao sedamnaestogodišnjakinja radi u sumornoj tvornici sardina, i nema se bogznačemu previše veseliti. Vrijeme to Jugoslavije nakon II. svjetskog rata, kada prilike za obrazovanje ili bolji život nisu bile namijenjene mladim djevojkama, koje je od mučnih smjena u tvornici mogao spasiti samo brak i trudnoća. Ali tim redoslijedom, naravno. Gabrijela sanja o nečemu boljemu, neimenovanom, o velikoj ljubavi, putovanjima, životu izvan njezine male zajednice u kojima su muškarci glavni a žene svedene na razinu sluškinja – sve dok jednoga dana i sama ne postane to isto. Zaljubivši se u krivog čovjeka i darujući mu svoju nevinost zapečatila si je sudbinu jer kada je to saznao njezin otac, brže-bolje ju je spakirao za Novi Zeland kod svog prijatelja, gdje joj je namijenio sudbinu kućne pomoćnice njegovom sinu. Nakon što stigne u tu daleku tuđinu, gdje ne poznaje nikoga, i čiji jezik ne govori baš dobro, Gabrijela shvaća da se obitelj njezinog poslodavca nada da će se njih dvoje spojiti, unatoč tome što on još nije prebolio svoju prvu ženu, i unatoč tome što se Gabrijela nada da će je iz ovog pakla spasiti tajanstveni muškarac radi kojeg je i zaglibila ovdje.
1989. godine Luisa, Gabrijelina kći, želi otkriti dugo čuvane obiteljske tajne, te iskopati iz prošlosti ono što je njezina majka tako brižno zakopala prije svih tih godina. Nije joj jasno zašto njezina majka gotovo da i nema kontakta sa svojom obitelji iz Jugoslavije koja je na samom rubu raspadanja, te ona silno želi otputovati tamo i upoznati preostale živuće rođake. No na putu do njih dogodit će joj se nešto strašno i traumatično, a to će primorati i Gabrijelu da napusti sigurnost otoka na kojem se je ipak dobro nastanila i gdje se uspjela donekle udomaćiti, te da se konačno suoči s ostatcima svoje obitelji, ali i svoje prošlosti.
Zanimljiva je to priča o trenutcima koji su oni sudbonosni, koji mijenjaju čitav tijek nečijeg života, koji utječu na ostatak naše egzistencije, te koji su prijelomni ne samo za nas, nego i za osobe koje nas okružuju. Definitivno možemo reći da je i ovo i ljubavna priča, jer itekako govori i ljubavi, te kako jedino ona može pomoći zatvaranju rana, te nas potaknuti na okretanje novog lista i započinjanje ispočetka. Novi početci su svakome teški, bez obzira na kojem se kraju svijeta nalazili, a samo uz obitelj i iskrene prijatelje oni mogu biti i uspješni, što ova pomalo dramatična priča savršeno prikazuje.
Zaista mi se svidio spoj dalmatinske i novozelandske kulture iz ta dva opisana perioda prošlog stoljeća, a nabasala sam i na dosta novih informacija o čitavim obiteljima Hrvata koji su tada naseljavali Australiji i Novi Zeland, o čemu nisam znala apsolutno ništa. Pokušaji snalaženja u stranoj zemlji, te istovremeno očuvanje vlastitog identiteta, jezika ali i običaja – to su motivi o kojima rado čitam, pa mi je stoga ovaj roman postao baš drag.
Što se mene tiče, sve najtoplije preporuke, dramatično, ozbiljno, ali i lijepo i nježno štivo, prepuno divnih poruka i pouka!