Jako, jako, jako potresna priča. Onaj tip nad kojim se zgražate, grizete nokte, želudac vam se grči, emocije divljaju, a vi ne možete odlijepiti pogled od stranice, koje vam se čine da ne čitate dovoljno brzo, jer sve je toliko napeto i neizvjesno, da vas sve moguće sile vuku da što prije stignete do kraja. Upozoravam da on baš i nije najsretniji, za one kojima je to bitno kada odabiru štivo za čitanje, ali priča je toliko dramatična i teška da je zapravo i nevjerojatno očekivati da baš sve dobro završi.
Glavni protagonisti ove, usudim se reći, iznimno junačke priče je dvoje tinejdžera – jedan mladić kojemu je otac u zatvoru, a majka ovisnica o opioidima, i on se bori preživjeti dan po dan, te se u tom kaos brinuti za svog mlađeg brata. Zima je, nemaju dovoljno hrane, naravno niti novca, a kao točka na i, majka si odluči oduzeti život jednog dana kad shvati da više tako ne može živjeti. U strahu od socijalne službe, ali i očevih neprijatelja, taj se pametni i odvažni mladić odlučuje sam pobrinuti za sebe i brata, te si osigurati kakvu-takvu egzistenciju i budućnost. No naletjet će na gomilu prepreka, sve jednu goru za drugom, a u pomoć u ključnom trenutku stići će u obliku djevojke njegove dobi, koju je zamijetio već u školi, ali ga je ona upozorila da je se kloni. Ubrzo im je ona jedini spas, izvor hrane, novca ali i prijevoza, a priča se zapetljava na sve moguće i nemoguće načine, jer naravno da za dvojicom dječaka traga i policija, ali i opasni kriminalci.
Stil pisanja je neobičan i jako mi se svidio, uvod u svako poglavlje su misli ove mlade djevojke, koja je također imala užasno težak život, odrastajući samo uz oca psihopatu, koji ju je kao malenu djevojčicu lišio majke i kontrolirao njezin život sve dok ona nije odlučila dokazati mu da nije nimalo nalik njemu, već da posjeduje i srce i dušu. Iako u potpunosti svjesna da će ju otvaranje srca dvojici dječaka, jednome njezine dobi s kojim spoznaje prvu ljubav, posve uništiti, ona si ne može pomoći, pa odlučuje riskirati sve samo ne bi li ih spasila. Njezine nas misli kao glavne pripovjedačice uvode u svaki novi dio priče, a ona je i kao glavna poveznica radnje, kao nit koja drži sve na okupu, da se ne raspadne, na što nas ona sama i upozorava cijelo vrijeme.
Psihološki fenomenalno razrađen roman, iako kao što sam rekla poprilično mučan i težak za čitanje, ali istovremeno je prepun važnih pouka koje se iz ove ili pričama sličnim ovoj mogu izvući – za ljubav se uvijek vrijedi boriti, a svjetlost je uvijek jača od tame, te se nikako ne treba predati, već se uvijek treba uhvatiti makar i za najmanju nadu i najtanju slamku spasa i gurati dalje, sve dok ne postane bolje, ili sve dok ne dobijemo pomoć koja nam je ponekad prijeko potrebna.
Za kraj ova misao – nitko nije otok, i nitko nije stvoren da živi sam, i koliko god nas jako mogu povrijediti one koje pustimo najbliže sebi, život lišen osjećaja i proveden u samoći i izolaciji nije život.
Knjiga od mene ima sve preporuke, meni je bila genijalna!