Ako me netko pita zašto toliko volim dječju književnost, uputit ću ga ravno na knjigu Zrin, čuvar ključeva Maje Rakušić. Da, knjiga je pisana za djecu – ali iskreno, nisam sigurna tko bi u njoj više mogao uživati: oni mali, ili mi koji smo davno prerasli školsku lektiru, ali ne i potrebu za toplim, čarobnim pričama.

Maja Rakušić, koju već znamo po njenoj poeziji, pokazuje da lakoća ritma i osjećaj za slikovit jezik nisu rezervirani samo za stihove. Zrin je jedno od onih izdanja koje se čita “u jednom dahu”, ali se poslije tomu rado vraća, ne zbog zapleta – iako je on maštovit i zabavan – nego zbog atmosfere. Ta knjiga ima dušu. Ima ono nešto zbog čega se na stranicama osjećaš jednako udobno kao pod dekicom uz šalicu čaja.

Glavni lik, mali Zrin, nije samo čuvar ključeva – on je čuvar svih onih skrivenih vrata koja djeca još znaju prepoznati, a mi odrasli smo ih negdje uz put pogubili. I zato je divno ponovno ih otvoriti. Priča pleše između svakodnevice i magije, s onom finom mjerom humora, topline i nježnog poticaja da vjerujemo u svoje male moći. Likovi su simpatični, pristupačni, a svijet koji Rakušić gradi dovoljno je čaroban da probudi dječje oči čak i u nama koji se više ne uklapamo u dobnu skupinu kojoj je knjiga “namijenjena”.

Tu je i Alisa – njegova mentorica, ali i prijateljica, i upravo ona daje priči dodatnu širinu. Ona je Zrinu izvrstan pandan: dok je on povremeno oprezniji, mekši, intuitivniji, Alisa donosi hrabrost, brzinu, odlučnost i onu posebnu iskru koja pršti čim se pojavi na stranici. Njih dvoje zajedno predstavljaju savršeni tandem mašte i odvažnosti, kao da su dva lica istog dječjeg svijeta – onog koji istovremeno sanja i istražuje. Alisa ga gura naprijed kad zastane, Zrin je smiruje kad poleti – zajedno su šarmantno uravnotežen i neodoljiv duo koji savršeno utjelovljuje dječju znatiželju, prijateljstvo i onu prekrasnu sposobnost da se svakom problemu pristupi s iskrom nade.

Ono što me posebno osvojilo jest autoricin stil – jednostavan, ali bogat, kao da svaka rečenica ima svoj mali sjajni ključić koji otvara novu sliku, novu emociju, novi osmijeh. Autorica, iako piše za djecu, ne podcjenjuje svoje čitatelje – ni male ni velike. Osjeti se i da dolazi iz svijeta poezije: ponekad se čini kao da su rečenice samo zamaskirani stihovi.

Kao odrasla osoba koja bez imalo srama uživa u dobroj dječjoj priči, mogu reći da je Zrin, čuvar ključeva upravo ona vrsta knjige koja ti na kraju dana vrati nešto od izgubljene lakoće. Ona podsjeća da mašta nije rezervirana za djecu – samo je odraslima treba malo češće odškrinuti.

Moram dakako napomenuti i da je knjiga prekrasno ilustrirana, i to ilustracijama u boji, tako da je gust čitanja veći od očekivanog, a neizmjerno me razveselila rečenica na kraju koja odaje da se radi o serijalu, tako da sada već s nestrpljenjem očekujem nastavke ove fantastične priče u koju sam se iskreno zaljubila.

Moja najtoplije preporuka svima da je nabavite, bez obzira na godine. Ovo je knjiga koja se ne čita samo očima, nego i srcem.